PROMATRANJA KROZ POVIJEST
Leonidi se promatraju već preko 1000 godina, ali pravo zanimanje za otkrivanje podrijetla meteorskih pljuskova nije započelo prije velikog pljuska Leonida u 1833. U nekoliko sljedećih godina, znatno je porasao broj istraživanja, pa je nekoliko astronoma počelo tragati za starim zapisima sličnih pojava. 1841. godine Edward C. Herrik objavio je rad koji je povezao nekoliko do tada poznatih periodičnih meteorskih pljuskova s zapisima prije XIX. st. Hubert A. Newton objavio je 1864. rad koji je prvi prikazao detaljni popis opažanja meteorskih pljuskova starijih od XIX. st.
Znatan je dodatak našemu poznavanju drevnih i srednjovjekovnih opažanja Leonida došao 1958. kada su Susumu Imoto i Ichiro Hasegawa objavili popis opažanja meteorskih pljuskova koje su zabilježili Kinezi, Japanci i Korejci.
Jedan od najstarijih zabilježenih opažanja je ono iz 901. povjesničara Eutychiusa iz Aleksandrije (877 940). U njegovim Analima, može se vidjeti zanimljiva zabilješka. Opis nalikuje Leonidima, ali postoji razlika 12 dnevna razlika između njegovog datiranja i proračuna kada su se Leonidi trebali pojaviti. On piše: "U Egiptu, u srijedu, 9 Dhu al Qa'da (26. listopada), tijekom druge polovice noći pa sve do jutra, zvijezde su bile vrlo uznemirene – što nazivamo zvijezde padalice. Nebesa su bila ispunjena raštrkanim padalicama preko istoka i zapada, juga i sjevera. Nitko nije mogao zuriti u nebo zbog brojnih padalica." Taj bi opis odgovarao kometi Tempel Tuttle koja je prošla Perihelion 28. studenog 901. godine.
Isti autor daje opis iz 902. godine: "U mjesecu Dhu al Qa'da godine 289 (po Hegiri) umro je kralj Ibrahim ben Ahmet, u tijekom iste noći mogle su se vidjeti brojne zvijezde, koje su se gibale kao da su bile bacane u atmosferu iz jedne sabirne točke i onda padale lijevo i desno, poput kiše. Zbog ove pojave, ta se godina nazvala godinom zvijezda."
Talijanski tekst Chronicon, koji je oko 1178 zapisao Romualdus, bilježi da su na noć 13. listopada stanovnici Taormina, na Siciliji, "vidjeli male zvjezdolike vatre koje se miču naprijed i nazad kroz zrak…"
ŠTO SU METEORSKI PLJUSKOVI?
Meteorski pljusak Leonida (ali i općenito meteorski pljuskovi) mogu dolaziti iz bilo kojeg pravca s neba. U načelu, Leonidi dolaze iz pravca sazviježđa Lava, po kojem je taj godišnji meteorski pljusak i dobio ime.
Oluja, koja se sastoji od finih čestica, veličine zrna pijeska, putuje brzinom većom od 224'000 km/h, i u biti je oblak, tj. rep sačinjen od krhotina kometa Tempel Tuttle. Iako Zemlja prolazi blizu orbite komete Tempel Tuttle svake godine, obično se ne dešava ništa spektakularno. Zemlja zaplovi kroz difuzni oblak stare kometine prašine koji ocrtava njenu orbitu, i krhotine bezopasno sagore ulaskom u Zemljinu atmosferu. Tipični meteorski pljusak Leonida sastoji se od prosječno 10 do 20 bljeskova u jednom satu.
Međutim, svake 33 godine, prema astronomskim proračunima, može se vidjeti spektakularni pljusak Leonida nakon što kometa prođe blizu Sunca, koje otpuše slojeve prašnih, ledenih čestica veličine žitnih pahuljica. Zemlja uskoro zaplovi izravno u kometin osvježen trag.
Za sada je nenadmašeni rekord meteorska oluja iz 1966. sa vrhuncem od 144'000 meteora po satu. Globalni je vrhunac ove godine bio oko 14h UTC u srijedu, sa 1'688 meteora u satu. Predviđanja su bila optimističnija, ali je ipak prijeđen prag od 1'000 meteora u satu, što je prag za meteorsku oluju. Ova kratka, dvosatna oluja, koja je vjerojatno najjača u nadolazećim desetljećima, vjerojatno je najproučavanija u povijesti.
MITSKA OBJAŠNJENJA
Mit je priča koja objašnjava događaje u prirodi na način da ih usko povezuje sa egzistencijalno bitnim pojmovima kulture u kojoj nastaju. Često imaju i objašnjavajučku ulogu. Budući je meteore moguće vidjeti diljem svijeta, postoji mnoštvo mitova koji objašnjavaju što su meteori i zašto se javljaju.
Prije gotovo 3000 godina u Mezopotamiji, ljudi su vjerovali da su meteori zli predznak. Zvijezda padalica najavljivala je nečiju smrt ili blisku propast. U obližnjoj Arabiji gajen je drugačiji mit. Vjerovalo se da se zli duhovi noću ušuljaju na nebo i prisluškuju razgovor anđela. Anđeli ih počnu hvatati i rabe iskusne strijelce. Te straže ispaljuju strijele sa zapaljenim vršcima diljem neba na zloduhe, i nikada ne promaše. Svaka zvijezda padalica znači da je jedan zloduh na svijetu manje.
U sjevernoj Africi, Muslimani vjeruju kako su to ratovi između anđela i vragova. Zvijezde padalice su oružje anđela koje kiši na vragove. Tako su padalice bile svojevrsno topništvo.
Na Filipinima su to duše osoba koje su pile previše alkohola. Kada padnu na Zemlju, obećaju da više neće piti. Tijekom dana ne piju i pokušavaju se uspeti iznova na nebo. Kada padnu s nogu od previše pića, ponovo padaju na Zemlju.
U Europi također postoje mitovi o meteorima. U središnjoj Njemačkoje vjeruje se da su meteori vatreni zmajevi, koji su bili vro opasni. Međutim, ako bi se izreklo posebnu basmu, bilo je moguće da vatreni zmaj donese večeru ili novac. Katolici u Engleskoj vjeruju da su kolovoški meteori suze Sv. Lovre. Na dan 10. kolovoza, Sv. Lovru polagano je mučio na smrt na željeznoj rešetki protukršćanski vladar.
U sjevernoj Americi, domorodačka plemena imaju raznolika objašnjenja o podrijetlu meteora. Indijanci iz Motnane vjeruju da su najava smrti. Ostali vjeruju da su nekoć bili duše ljudi na putu u zagrobni život. Neka kalifornijska plemena vjeruju u zle duhove - Takwich. Oni lutaju noću tražeći ljude koji su daleko od vlastitog plemena. Kada pronađu takvu osobu, strmoglave se s nebesa da je uhvate i pojedu.
OVOGODIŠNJI PLJUSAK
Nakon smirenog početka meteorskog pljuska, atronomi, amateri i profesionalci, isčekivali su srijedu za veliko finale, koje je gotovo nadmašilo veliku meteorsku oluju iz 1966. Prema izvještajima NASAinog Marshall centra za svemirski let, prvi su meteori pogodili Zemljinu atmosferu stopom od oko 40 bljeskova na sat. Zatim su se u srijedu u zoru smanjili na oko 21 bljesak na sat.
Astronomi su predvidjeli da će najveći dio padalica zabljesnuti u dvosatnoj salvi u noć u srijedu iznad Sjeverne Afrike, Bliskog Istoka i Europe. Predviđalo se i velik vatromet iznad Istočne Obale U.S.A.
Zračne snage U.S.A. izjavile su kako će pozorno motriti za tragovima bilo kakvih oštećenja na satelitima za dojavu o raketama, komunikacijskim i ostalim vojnim satelitima koja bi mogla napraviti meteorska kiša. "Operatori zračnih snaga provjeravaju sigurnosne planove za zaštitu i popravak, u slučaju nezgode, vojnih komunikacija, satelita za upozoravanje od projektila i navigacijskih satelita koje bi mogla oštetiti oluja", tvrdi se u izjavi Zračnih snaga.
Iako bi čestice koje se kreću velikim brzinama mogle izazvati mehanička oštećenja na satelitima, vjerojatnije je da će uzrokovati elektrostatsko pražnjenje, ili kratke spojeve. Operatori Zračnih snaga mogli bi isključiti senzore, izbjegavati davati naredbe satelitima tijekom oluje, ili preusmjeriti satelite da pružaju najmanju izloženu površinu prema oluji.
Ipak, nakon oluje, čini se kako je većina satelita neoštećena. Bilo je bojazni da bi sitne čestice koje putuju brzinom od 240'000 km/h mogle razbiti satelitska ogledala.
Glasnogovornik britanskog Ministarstva obrane izjavio je: "Nemamo nikakvih izvješća o bilo kakvoj šteti ili teškoćama." U Moskvi je glasnogovornik ruskih Snaga za strateške projektile, koje vode program vojnih satelita izjavio: "Meteorska niša nije dovela ni do kakvih poremećaja u radu skupine ruskih orbitirajućih satelita i oni rade u normalnom režimu rada."
Komercijalni su operatori također odahnuli. Satelitski konzorcij Globalstar promijenio je kut nekolicine od svojih 48 satelita da bi osigurao kako neće biti pogođeni.
ZNANSTVENA ISPITIVANJA
Astrobiolozi su započeli prvo zračno promatranje neba da bi proučili Leonide prilikom ulaska u Zemljinu atmosferu. U 21:50Z 16. studenog, ARIA i FISTA, dva aviona Zračnih snaga U.S.A. uzletjela su s Mildenhalla u Ujedinjenom Kraljevstvu za Izrael, Tel Aviv. Tijekom noćnog leta do Izraela, dvije su letjelice bile na udaljenosti 80 100 milja jedna od druge i na visini od 38'000 stopa.
Letjelice su krenule isprva jugoistočno i prema sjevernoj i sreišnjoj Španjolskoj. Let se nastavio preko Korzike, Italije, središnje Grčke i preko Sredozemlja do Izraela. ARIA i FISTA sletile su u Tel Aviv u 04:20Z 17. studenog.
Znanstvenici s obje letjelice imali su uspješnu prvu noć astrobiološke misije. Uz promatranje meteora, tim je mjerio sjajnost zraka, opaženu i izmjerenu munju iznad Španjolske, i uočili posve jasno Jupiter i Saturn. Također su uspješno pokazali kako se snimke uživo mogu slati s aviona, preko TDSR satelita na Internet.
Znanstveni tim na FISTI bio je uzbuđen zbog prikupljenih podataka. "S krajem prve noćne misije prešli smo broj meteora koje smo opazili infracrvenim instrumentima tijekom cijele misije iznad Japana u 1998", izjavio je Peter Jenniskens, glavni znanstvenik na misiji. Spektrogrami za sredinu infracrvenog područja, koje je napravila korporacija Aerospace, koriste se za otkrivanje složenih organskih tvari - poput onihp otrebnih za život - u meteorima. Instrumenti bi također trebali pružiti podatke o sastavu čvrstih čestica i toplini meteora pri ulasku u atmosferu.
17. je studenog NASA uspjela snimiti Leonide usprkos gustim oblacima iznad Alabame. Digitalna kamera, koju je nosio veliki meteorološki balon tijekom dvosatnog leta i puta od gotovo 300 km, pružio je snimke spektakularnih vatrenih lopti i omogućio gledanje Leonida preko Interneta u stvarnom vremenu.
"To je bio izvrstan let", komentirao je dr. John Horack, astronom u NASA/MArshall, "sve je radilo izvrsno, i imamo dobar video snimak - bolji od ikakvog sa tla, bez obzira na vrijeme." Balon je uzletio s Atmosferic Research Facility na kampusu NASA/Marshall. Penjući se gotovo 1'000 stopa u minuti, kamera je pružila veličanstven pogled.
Kao dodatak kamerama dodane su dvije posude, svaka sa 30 malih spremnika sa Aerogelom, pričvršćeni izvana na košaru balona, s nadom da će uspjeti uhvatiti komadiće mikrometeorske prašine. "Izgledi su mali, vjerojatno manji od 10% da ćemo naći išta zanimljivo", istakao je dr. David Noever, o vjerojatnosti hvatanja meteorske prašine. "Ali ako uspijemo, dobitak je nemjerljiv."
RADIOAMATERI I METEORI
Osim astronoma, interes za meteorske pljuskove gaje i radio-amateri. Više podataka o takvoj uporabi meteora dobili smo od članova Radio-kluba "Jadera" iz Zadra.
Koristeći ultra-kratkovalne frekvencije, koje se ne odbijaju od ionosfere, ham operatori nisu u situaciji postići kontakte izvan zone optičke vidljivosti. Klasično je rješenje pronalaženje objekta od kojeg bi se radio-valovi odbili. Takvi objekti su posebno ionizirani slojevi atmosfere koji uspijevaju odbijati valove te vrste (tzv. sporadici) Mjesec, ionizirani tragovi meteora (meteor scatter) ili sateliti namijenjeni za amaterske radio-komunikacije.
Iskoristivi ionizirani tragovi meteora (tzv. burst) trajanja su od 5 do 120 sekundi. Kako tehnike rada koje se standardno koriste za amatersko komuniciranje ne bi bile iskoristive u ovako kratkom razdoblju, koristi se umjetno skraćivanje njihova trajanja. Snimi se pozivanje koje upućujemo drugim postajama, te se zatim ubrza - prije se je to radilo mehanički - manipulacijom elektromotora na magnetofonu, a danas se zvuk digitalizira i računalno ubrzava. Kada se začuje specifično pucketanje na radio uređaju, meteori su tu. Ubrzani se poziv pusti i čeka na sljedeći niz meteora. Zatim se snima primljeni signal, usporava, dekodira (ako je riječ o telegrafiji). Zatim se otkuca odgovor, opet se ubrza i čeka sljedeći nalet.
Slika prikazuje grafički oblik
zvuka [38k mp3] radijske ionizacije meteorskog mlaza trajanja 2 sec.
Svaka veza se održava na točno određenom rasponu frekvencija, a frekvencija pozivanja je jedna. Osim razmjene pozivnih znakova (koji sadrže podatke o zemlji iz koje ham radi), daju se i izvještaji o stanju signala i trajanju bursta (ionskog mlaza). Ovakav način rada tehnički je zahtjevan i uspjeh traži dosta radio-amaterskog iskustva uopće. Zbog atraktivnosti, posebno se cijene kartice kojima se potvrđuje svaka održana veza, pa se održavaju i posebna natjecanja i dodjeluju diplome za izvjestan broj veza održanih pomoću meteorskih rojeva.
