TERRA NAPOKON SPREMNA ZA UZLETANJE
Nakon godina odgađanja i zasluženih kritika, NASAin Sustav za osmatranje Zemlje (EOS) napokon će postati operativan u prosincu lansiranjem letjelice Terra. Terra, prije poznata pod imenom EOS AM 1, priva je u nizu od 10 letjelica koje će se lansirati tijekom sljedeće dekade radi proučavanja Zemlje i njena okolipa iz orbite. Lansiranje je planirano za 16. prosinca, na raketi Atlas 2AS iz Vandenberg zračne baze, California.
Terra nosi pet instrumenata koji će proučavati različite vidove tla i vodenih masa i atmosfere. "Terra će istodobno proučavati oblake, vodenu paru, aerosolne čestice, plinove u tragovima, karakteristike tla i oceana, interakciju među njima i njihove efekte na atomsfersko zračenje i klimu", izjavio je Yoram Kaufman, znanstvenik na projektu Terra. Kaifman je rekao da će Terra specifično tragati za promjenama u Zemljinom "budžetu zračenja", mjeri ukupnog inputa i outputa zračeće energije, poput svjetla i topline, uz promjene na tlu i površini oceana i njihovim međudjelovanjima s atmosferom. "Jasno pojmiti te interaktivne procese bitno je za razumijevanje globalne promjene klime", izjavio je Kaufman.
Nakon lansiranja, Terrra će biti postavljena u orbitu sinkronu sa Suncem, na 705 km iznad Zemlje. Takva je orbita je određena da bi letjelica uvijek prelazila ekvator u 10:30 po lokalnom vremenu, vrijeme dana kada ima najmanje oblaka.
Lansiranje Terrae dolazi s zakašnjenjem od godinu i pol. Terra je prema rasporedu trebala poletjeti u lipnju 1998., ali je odgođeno radi teškoća sa EOS sustavom podataka (EOSDIS), programom koji je nadzirao EOS satelite i pohranjivao podatke koje bi skupili. Zatim je program kasnio šest mjeseci zbog problema s gornjim stupnjem Centaur rabljenom na pogonskoj raketi Atlas 2AS što je prizemljilo Atlase na nekoliko mjeseci.
Teškoće s Terraom i EOS općenito su zabrinule Kongres, koji je nedavno pokušao srezati NASAina sredstva za zemaljske znanosti, kojih je temelj EOS. Ipak, zemaljske su znanosti dobile gotovo cjelokupna sredstva za 2000.
ASTRONOMI VIDJELI UDAR LEONIDA O MJESEC
Amateri astronomi iz U.S.A. i Mexicoa promatrali su, kako vjeruju, udar nekoliko meteora Leonida o Mjesec, što je prvo potvrđeno promatranje ikakvog udara o Mjesec. Prvi lunarni udar promatrali su Brian Cudnik iz Houstona, koji je uočio bljesak na tamnoj strani Mjesečevog diska u 0446Z 18. studenog. Bljeskove je opazio i David Dunham iz Marylanda, koji je vidio bljeskove na dvije slike s video snimke. Analizirajući snimke, Dunham je procijenio da su bljeskovi dostigli najveću svjetlinu od barem 3 magnitude.
Nakon tog početnog izvještaja, Pedro Valdes Sada, promatrač iz Monterreya, Mexico, javio je o dva slična bljeska na Mjesecu na svojem videu, oko 0514 i 0515Z. Te je bljeskove potvrdio Dunham, koji ih je također vidio na videu.
Dunham vjeruje da su tri bljeska povezana s Leonidima. Vrhunac pljuska Leonida na Zemlji bio je u 0200Z i Dunham ističe da je Mjesec bio u istoj sunčevoj duljini, i tako u vrhuncu pljuska, oko tri sata kasnije.
Ova su promatranja dio usmjerenog napora brojnih astronoma amatera da posvjedoče lunarne udare, koje je predviđala jakost meteorskog pljuska i povoljna geometrija opažanja. Nekoliko je astronoma predvidjelo da će bljeskovi koje će izazvati meteori udarcem o Mjesec biti blijedi ali vidljivi sa Zemlje čak i sa najskromnijim amaterskim teleskopima.
Opažanja su ujedno prva potvrđena opažanja udara o Mjesec. Fotografija Mjeseca iz 1953 koju je snimio dr. Leon Stuart pokazuje anomalno svijetlu točku blozu terminatora koju su neki tumačili kao bljesak meteoritskog udara.
Također postoje dokazi da su redovnici iz Canterburya, Engleska, opazili udar na Mjesec u linpju 1178. Astronom-geolog Jack Hartung povezao je opažanja koja su zapisali redovnici s kraterom Giordano Bruno, jednim od najmlađih kratera na Mjesecu.
Prošle godine, astronomi su vidjeli indirektan dokaz o udaru Leonida o Mjesec. Astronomi sa Sveučilišta u Bostonu opazili su na kratkotrajne repove atoma natrija koje su izbacili udari Leonida, a zatim ih je pomeo solarni vjetar. Repovi su opaženi kada je Zemlja prošla kroz njih nekoliko dana nakon vrhunca Leonida.
NASA ODREDILA OKVIR BUDUĆEG SVEMIRSKOG TRANSPORTA
Rakete koje oduzimaju dah, lansirane s maglev tračnica, solarna jedra, čak i fuzijski i antimaterijski pogoni dio su NASAinog središnjeg plana za svemirski transport u 21. stoljeću. Plan, koji su stvorili Program naprednog svemirskog transporta (Advanced Space Transportation Program ASTP) i NASAin Marshall svemirski centar, nastoji stvoriti kartu tehnologija koje će omogućiti jeftiniji i pouzdaniji svemirski transport u nadolazećim desetljećima, u svrhu omogućavanja ljudskih naseobina u svemiru.
"Ako pogledate gdje smo, kao civilizacija bili prije 1000, ili samo 100 godina, posve je realistično očekivati ljudske naseobine u svemiru tijekom 21. stoljeća", izjavio je Garry Lyles, upravitelj ASTP.
Na početku plana su tri postojeća pokusna programa - X 33, X 34 i X 37 - napravljeni za isprobavanje tehnologija za "drugu generaciju" nanovi iskoristivih lansirnih vozila (reusable launch vehicle - RLV). Shuttle se smatra "prvom generacijom" RLV. NASAini se inžinjeri nadaju da će te tehnologije smanjiti trošak dostizanja niže Zemljine orbite od dosadašnje do 20'000 US$ po kilogramu na 2'000 US$ po kilogramu.
ASTP gleda i dalje od tih programa. Inžinjeri traže tehnologije koje bi trebale biti spremne do 2025 a smanjile bi cijenu pristupa na nekiloko desetaka dolara po kilogramu, dok bi se istodobno povećala pouzdanost letjelica na onu komercijalnih aviona, ili čak veću. Taj rad, koji se obavlja pod imenom "SpaceLiner 100" nema namjeru otkriti određeni dizajn treće generacije RLV, već razviti tehnologije neophodne za razvoj takvog vozila. Projekt će početi s radom u 2000., što je godin ranije od plana, zahvaljujući dodatnih 80 milijuna US$ koje je Kongress dao NASAinom budžetu.
Ipak, to nije spriječilo inžinjere za stvaranje takvih nacrta koji uključuju priželjkivane tehnologije. Jedan takav nacrt iz Marshala rabi svemirsku letjelicu katapultiranu sa tračnica za magnetsku levitaciju (maglev) brzinom od gotovo 1000 km/h. Letjelica zatim rabi ciklički motor temeljen na raketnome, novi tip zaprepašćujućeg motora, da bi dostigla orbitu.
Ostale tehnologije koje se razmatraju kao dio ASTP plana uključuju solarna jedra, mlazni pogon temeljen na fuziji i antimateriji, čak i "prodornu mlaznu fiziku" koja bi mogla omogućiti putovanje brzinama većima od brzine svjetlosti.
Dužnosnici ASTP vjeruju da će razvoj tih tehnologija otvoriti prostor za široku uporabu. "Jednom kada dovedemo trošak i sigurnost svemirskog transporta na razinu današnjeg zračnog prometa, vjerujem da će porasti broj ljudi koji će poslovati u svemiru", izjavio je Lyles. "Mogućnosti za znanstveno istraživanje i nove svemirske industrije neograničene su."
"Sigurni, pouzdani, isplativ transport bio je ključ istraživanja i proučavanja granica koje su nicale diljem povijesti", rekao je Row Rogacki, ravnatelj Space Transportation Directorata pri Marshallu. "Transport je ponovo pogonska sila dok se hrabro pripremao istražiti i proučiti najveću od svih granica - svemirsku granicu."
SPACEHAB ĆE IZGRADITI KOMERCIJALNI MODUL ZA SVEMIRSKU POSTAJU
Američka tvrtka SPACEHAB udružiz će se sa ruskom tvrtkom da bi izgradili novi modul za Međunarodnu svemirsku postaju (ISS), što tvrtka smatra "prvom komercijalnom nekretninom u svemiru". Novi modul, koji SPACEHAB naziva "Enterprise", bit će korišten za komercijalne pokuse s mikrogravitacijom, te kao studio za javljanja preko televizije i Interneta.
"Enterprise je povijesni projekt - prva komercijalna nekretnina u orbiti", izjavio je predsjednik SPACEHABa, David Rossi. "Ovo je partnerstvo prvi veliki korak izvan Zemlje za privatno poduzetništvo u svemiru, nezavisno od vladinih sredstava."
Enterprise se izgraditi ruska svemirska tvrtka Energia pod ugovorom sa SPACEHABom. Prema izjavi SPACEHABa, modul će se zatim prikačiti na ruski dio ISSa u suradnji s Ruskom svemirskom agencijom, koja će pružiti usluge lansiranja i "ostalih resursa" za projekt.
SPACEHAB pretpostavlja da će ih izrada modula koštati 100 milijuna US$. SPACEHABov udio od 50 milijuna US$ namaknut će se kroz mješavinu privatnih ulaganja, zajmova i vjerojatno nuđenje prostora privatnim tvrtkama. Modul bi se mogao izgraditi za samo dvije godine, ovisno o dostupnosti novca.
Dužnsnici tvrtke naglasili su mogućnost uporabe modla za televizijski i internet program. "Među našim novim poslovima bit će prva nezavisna komercijalna televizija i internet stranice emitirane iz svemira", izjavila je predsjednica SPACEHABa, Shelley Harrison.
"SPACEHAB će pružiti jedinstvenu mješavinu vijesti iz svemira, podataka, edukacije, zabavnih programa i poslovnih reklama i promocija, emitiranih s Enterprisea na Zemlju putem TV i internet veza dok pri tom obilazi Zemlju svakih 90 minuta", izjavila je Harrisonova.
Osnovat će se podružnica SAPCEHABa za potrebu TV i internet veza. Harrisonova je izjavila kako je tvrtka u pregovorima s neimenovanom 'uglednom' Internet tvrtkom koja bi postala partner u ovom pothvatu.
NASA neće igrati izravnu ulogu u razvoju Enterprisea, i čini se da su NASAini dužnosnici zainteresirani ali bez prihvaćanja obaveza o dodatku modula ISSu. John Schumacher, NASAin pridruženi ravnatelj za međunarodne odnose , izjavio je New York Timesu da koncept zvuči "uzbudljivo" ali da mu je potrebno više podataka da bi vidio kako će se modul priključiti postaji. "Oduvijek smo ohrabrivali komercijalne interese prema postaji", izjavio je Schumacher Timesu, "i želimo vidjeti kako će zadovoljiti uvjete koje to uključuje."
Sve zemlje članice ISS složile su se o vremenskom okviru koja zemlja treba napraviti kojem odule i kada ih treba dodati postaji. Dodavanje novogm odula ISSu tražiti će dogovor svih ISS članica, osim ako on ne zauzme mjesto nekog unaprijed planiranog modula.
Ilustracije Enterprise modula koje je objavio SPACEHAB pokazuju ga spojenog na Zarya modul na priključku koji bi trebli koristiti ruski moduli za ukrcavanje i tovarenje koji bi trebali biti gotovi 2003. Rusija tkaođer planira napraviti dva istraživačka modula u 2004. od kojih bi vjerojatno jedan bio zamijenjen Enterpriseom.
Najavu se vidi kao poticaj komercijalnoj uporabi ISS, što NASA pokušava ohrabriti kao pokušaj smanjivanja vlastitog udjela u troškovima operacije, kao i mogućnost da se cijela postaja komercijalizira.
Ovo nije prvi komerijcalni pokušaj SPACEHABa vezan za ISS. Tijekom kolovoza, tvrtka je postigla dogovor s Kanadskom svemirskom agencijom prema kojemu bi SPACEHAB prodavao eksperimentalni prostor u jednom od dva kanadska eksperimentalna ormarića u postaji komercijalnim interesentima. U zamjenu, SPACEHAB se obvezao obaviti pokus rasta proteinskih kristala za Kanadu koji će letjeti na budućim misijama shuttlea.
