OTKRIVENO ŠEST PLANETA IZVAN SUNČEVOG SUSTAVA
Skupina astronoma, veterana lovaca na planete, otkrila je planete oko šest planeta nalik Suncu, kao i naznake nekoliko novih planeta oko sunaca za koja se otprije zna da posjeduju planete. Dok je nekoliko planeta u području oko sunaca koja bi moglal podržavati život, eliptična narav njihovih orbita navela je jednog od njihovih pronalazača na zaključak da su sunčevi sustavi poput našega, sa nizom planeta u gotovo kružnoj orbiti, prije iznimka nego pravilo.
Za svih se šest novoktrivenih planeta vjeruje da su plinski divovi, mase od 0.8 do 6.6 one Jupitera, najmasivnije planete našeg sustava. Svi orbitiraju sunca nalik našemu, udaljena od 65 do 192 svjetlosne godine.
Planete su otkrili Steven Vogt sa Sveučilišta California, Santa Cruz; Geoff Marcy sa Sveučilišta California, Berkeley; Paul Butler s Instituta Carnegie iz Washingtona, i Kevin Apps, student Sveučilišta u Sussexu u Engleskoj. Marcy i Butler otkrili su veliki dio poznatih vansunčevih planeta, a u posljednjim otkrićima surađivali su sa Vogtom i Appsom.
Otkrića su ostvarena analizom spektroskopskih podataka dobivenih s Keck promatračnice na Hawajima, koja su tražila specifične Dopplerove pomake u spektralnim crtama zvijezda koje se "gegaju" pod gravitacijskim utjecajem planeta koje orbitiraju oko njih.
Pet od šest otkrivenih planeta nalazi se u "zoni naseljivosti", području oko svake zvijezde gdje temperature omogućuju postojanje tekuće vode, i tako omogućuje život. Jedna od planeta, koja se vrti oko zvijezde HD 134987 imala bi srednju temperaturu, zanemraivši atmosferske efekte, od 42°C. Zabrinjava činjenica da planete leže na ekscentričnim orbitama. Ekstremni je slučaj planet zvijezde HD 222582 kojem orbita od 576 dana varira na udaljenosti od 0.39 do 2.31 AU (od 58.5 do 346 milijuna kilometara), što je do sada nejekscentričnija orbita otkrivena do sada. Nasuprot tome, sve planete našeg sustava, s izuzetkom Plutona, leže na gotovo kružnim orbitama. Oni vansunčevi planeti s malom ekscentričnošću orbitiraju samo nekoliko milijuna kilomatara od matične zvijezde.
Ovi bi nalazi mogli imati značajan utjecaj na teorije solarnog sustava. "Počinje izgledati da su lijepo složene, kružne orbite poput onih koje vidimo u našem sustavu prilično rijetke", izjavio ije Vogt. Zaključak je temeljen na uzorku od samo 29 zvijezda za koje se zna da posjeduju planete. Od njih, za samo se jednu zna da posjeduje više od jedne planete, ali neka preliminarna istraživanja Vogta i suradnika mogla bi to promijeniti. Izučavanja dvije zvijezde za koje se zna da imaju planetu, HD 217107 i HD 187123 pokazuju dugotrajne trendove koji bi mogli upućivati na postojanje jedne ili više dodatnih planeta.
Pet od šest otkrivenih planeta nalazi se u "zoni naseljivosti", području oko svake zvijezde gdje temperature omogućuju postojanje tekuće vode, i tako omogućuje život. Jedna od planeta, koja se vrti oko zvijezde HD 134987 imala bi srednju temperaturu, zanemraivši atmosferske efekte, od 42°C. Zabrinjava činjenica da planete leže na ekscentričnim orbitama. Ekstremni je slučaj planet zvijezde HD 222582 kojem orbita od 576 dana varira na udaljenosti od 0.39 do 2.31 AU (od 58.5 do 346 milijuna kilometara), što je do sada nejekscentričnija orbita otkrivena do sada. Nasuprot tome, sve planete našeg sustava, s izuzetkom Plutona, leže na gotovo kružnim orbitama. Oni vansunčevi planeti s malom ekscentričnošću orbitiraju samo nekoliko milijuna kilomatara od matične zvijezde.
Ovi bi nalazi mogli imati značajan utjecaj na teorije solarnog sustava. "Počinje izgledati da su lijepo složene, kružne orbite poput onih koje vidimo u našem sustavu prilično rijetke", izjavio ije Vogt. Zaključak je temeljen na uzorku od samo 29 zvijezda za koje se zna da posjeduju planete. Od njih, za samo se jednu zna da posjeduje više od jedne planete, ali neka preliminarna istraživanja Vogta i suradnika mogla bi to promijeniti. Izučavanja dvije zvijezde za koje se zna da imaju planetu, HD 217107 i HD 187123 pokazuju dugotrajne trendove koji bi mogli upućivati na postojanje jedne ili više dodatnih planeta.
"Trebat će nam godine dodatnih promatranja da bi mogli izračunati mase i orbite dodatnih planeta, ali dokazi sugeriraju na postojanje priličnog broja sustava višestrukih planeta", izjavio je Vogt.
Otkrića pomažu znanstvenicima razumjeti učestalost i narav ostalih planetarnih sustava. "Brzim tempom skupljamo podatke o planetama veličine Jupitera, njihovim orbitama i orbitalnim udaljenostima", istakao je Morris Aizenmann iz National Science Fundation, čiji rad financira NASA. "Nadamo se da ćemo uskoro imati dovolno podataka koji će nam reći koji dio obližnjih zvijezda posjeduje planete veličine Jupitera, i konačno, koliko planeta diljem galaksije ima planete i kakvih su one veličina."
ASTRONOMI RAZVILI NOVI NAČIN MJERENJA UDALJENIH MLAZOVA GAMA ZRAKA
Prema izjavama znanstvenika, nova tehnika koja omogućuje astronomima mjerenje udaljenosti snažnih mlazova gama zraka (GRB) mogla bi im pomoći razumjeti narav ranog svemira. Skupina astronom pod vodstvom Jaya Norrisa iz NASAinog Goddard Space Flight centra pronašla je način kako izmjeriti inherentnu svjetlinu, a time i udaljenost GRB mjereći razmak između pristizanja gama zraka različitih energija.
Norrisova je skupina pronašla da za jedan mlaz gama zrake više energije stižu prije od onih niže. Što je svjetliji mlaz, manji je razmak između vremena dolaska. Mjerenjem vremena astronomi tkao mogu izmjeriti apsolutnu svjetlinu GRB. Zatim to mogu usporediti s opaženom svjetlinom mlaza viđenom sa Zemlje i iz toga pizračuunati udaljenost mlaza. Metoda je analogna onoj varijabli Cefeida, koja se obično rabi kao "standardna svijeća" za mjerenje udaljenosti dalekih zvijezda i galaksija.
Nova će se tehnika pokazati korisnom astronomima koji do sada nisu imali mnogo alata kojim bi mjerili udaljenost tih snažnih ali kratkih izvora energije. Od tisuća GRB detektiranih u posljednjih trideset godina, manje od 10 imalo je naknadni sjaj ili susjednu galaksiju koja se je mogla detektirati optičkim teleskopima, kojima bi se izmjerio pomak prema crvenom (Doppler) i time i udaljenost mlaza.
Za GRB kojima je tako određena udaljenost, utvrđeno je da su izrazito daleki. GRB pronađen u siječnju se udaljen oko 10 milijardi svjetlosnih godina.
Budući se GRB javljaju kao izrazito udaljeni, pa time i stari, mogli bi pružiti uvid u ranu narav svemira. "Ako se naši nalazi održe, mogli bi biti novi prozor u udaljeni svemir", izjavio je Norris. "Mnogi se mlazovi gama zraka mogu detektirati dalje od najdaljih supernova i kvazara koje sada vidimo."
Međutim, nova tehnika ne objašnjava što stvara GRB. Predloženo je više od 100 teorija za objašnjavanje takvih mlazova energije i idu čak do Velikog Praska, iako većina astronoma povezuje GRB s supernovama ili hipernovama, posebno moćnim tipom supernove.
