 |
|
Broj 3 Jesen 2000. |
 |
|
|
Broj 3 Jesen 2000. |
|
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
Carla Sagana ponajbolje se sjećamo po fascinantnoj seriji i knjizi "Kozmos". Seriju je vidjelo preko 500 milijuna ljudi i 60 zemalja, dok je prateća knjiga provela 70 tjedana na listi najprodavanijih knjiga New York Timesa, a nosi laskavu titulu najprodavanije znanstvene knjige na engleskom jeziku ikada.
Smrt ga je zatekla na mjestu David Duncan profesure astronomije u svemirskih znanosti i ravnatelja Laboratorija za planetarna istraživanja na Sveučilištu Cornell, gdje je predavao od 1971.
Sagan je istaknuti zagovornik istraživanja svemira, koji je pridonio i većini misija istraživanja našeg sustava bez ljudske posade, poput Marinera 9, koji je prvi donio detaljne slike Marsa. Pomagao je misiji Viking orbitera i landera koji su neuspješno tragali za životom na Crvenom Planetu; sondama Pioneer i Voyager koje su prve istražile planete vanjskog dijela Sunčevog sustava i njihove mjesece, kao i letjelice Galileo, koja je slala izrazito detaljne slike Jupitera i njegovih satelita.
Njegov rad preoblikovao je naš doživljaj matičnog planeta i istakao njegovu jedinstvenost u svemiru. Pomogao je odrediti površinsku temperaturu Venere, za koju se nekoć vjerovalo da bi mogla biti gostoljubivi planet, i pokazao da je paklenski topla uslijed podivljalog stakleničkog efekta. Nasuprot tome, ukazao je na ispunjenost svemira ugljikovim spojevima koji bi mogli biti preteče života. Također je prikupio podatke o atmosferi Saturnovog mjeseca Titana, koja sadrži organske molekule slične onima u temelju gena. To su otkriće potvrdili Voyageri 1 i 2 u 80-tima.
Kroz cijelu karijeru, naglašavao je važnost
potrage za znakovima vanzemaljskog života. Na Sveučilištu
Cornell, začeo je egzobiologiju, proučavanje moguće
vanzemaljske biokemije i oblika života. Zamislio je ploču s
porukom koja sadrži pozdrave ljudskih rasa, a postavljena je na
letjelicu Pioneer 10, koja sada hrli u međuzvjezdani prostor. Na
letjelicama Voyager, koje su također među zvijezdama,
postavljena je poboljšana inačica gramofonske ploče. Uz brojne
suradnike, Sagan je podupirao projekte koji rabe radio teleskope
u potrazi za signalima mogućih inteligentnih vanzemaljskih
civilizacija.
Nabrajanje priznanja, počasnih doktorata i stručnih radova impresivan je popis. No Saganova veličina nije samo u tome! Vjerojatno ćemo ga se sjećati kao jednog od najboljih popularizatora znanosti suvremenog svijeta. Osim serije i knjige "Kozmos" u kojoj je pokazao rijedak dar objedinjavanja velike erudicije, oštroumnog znanstvenog opažanja i sposobnosti uporabe svakodnevnog jezika i prispodoba za svemirske prizore, snimljen je popularan filma prema njegovoj knjizi "Kontakt" s Jodie Foster u glavnoj ulozi. Na filmskoj sceni punoj obračuna u svemiru i golemih bitaka, jedna topla, inteligentna i nadasve vjerojatna priča lako je pridobila zasluženu pozornost. Suočavanje s potvrdom postojanja vanzemaljske civilizacije predstavljao bi udar našem antropocentrizmu, ali i izazov dosadašnjoj paradigmi politike i poimanja moći.
No, nije Sagan stereotip izuzetnog znanstvenika - njegova su promišljanja bila etička. Tako u knjizi "Zmajevi Raja" navodi da je broj sinapsi u našem mozgu veći od broja zvijezda u našoj galaksiji, što mu služi kao temelj zasnivanja načela nepovredivosti ljudskog života! Raspravljao je o odnosu rleigije i znanosti, dao je pregled problema na koje se prvo mora odgovoriti želi li se uopće početi baviti problemom abortusa… Pred kraj života, suočen s nepobjedivom bolešću, objavio je svoje dvojbe vezane za smrt i pitanje prestanka egzistencije… no nikada nije napustio vjeru u razum i nadu da znanost može učiniti život ljudskijim, a shvaćanje našeg mjesta i svrhe u svemiru izvjesnijim.
O svemu navedenom najbolje govore njegove riječi:
"Mi smo poput stanovnika izolirane doline na Novoj Gvineji koji komuniciraju s društvima iz obližnjih dolina (moram dodati, s prilično različitim društvima) pomoću glasnika i bubnjeva. Kada bi ih pitali kako bi komuniciralo izrazito napredno društvo, mogli bi pretpostaviti izrazito brzog trkača ili nevjerojatno veliki bubanj. Ne bi mogli nagađati o tehnologiji onkraj njihova poimanja. A ipak, cijelo to vrijeme, brojni međunarodni telegrafski i radio promet prolaze preko njih, oko njih, i kroz njih…
Slušat ćemo međuzvjezdane bubnjeve, ali ćemo
propustiti međuzvjezdanu telegrafiju. Najizglednije je da ćemo
primiti poruke od bubnjara iz susjednih galaktičkih dolina - od
civilizacija koje su samo donekle ispred nas. Civilizacije
umnogome naprednije od naše, bit će, za dugo vremena, daleke i
udaljenošću i pristupačnošću. U budućnosti živog
međuzvjezdanog radio prometa, iznimno uznapredovale civilizacije
mogle bi, za nas, i dalje biti neutemeljene legende."
"Pogledali smo izbliza desetke novih svjetova. Svjetova koje nismo vidjeli nikada do sada. I ako nismo toliko glupi da uništimo sami sebe, krenut ćemo u svemir tijekom sljedećeg stoljeća… I ako sam dovoljno sretan pa sam igrao ulogu u prvim preliminarnim izviđanjima Sunčevog sustava, to je fantastično uzbudljiva stvar."
"Naša je odanost vrstama i planetu. Mi govorimo u ime Zemlje. Našu obavezu opstanka ne dugujemo samo sebi samima već i Kozmosu, drevnom i golemom, iz kojeg smo iznikli."
Zabrinut sam, posebice kako se Milenij približava, da će pseudoznanost i sujevjerje s vremenom postajati sve primamljiviji, sirenska pjesma nerazuma zvonkija i privlačnija. Gdje smo je prije čuli? Kad god se naše etničke ili nacionalne predrasude probude, u vremenima oskudice, tijekom izazova nacionalnom ponosu ili snazi, kada dvojimo zbog našeg mjesta i svrhe u kozmosu, ili kada fanatizam ključa oko nas - tada, navike misli naslijeđene iz drevnosti preuzimaju nadzor.
Svjetlo svijeće tamni. Malo jezerce svjetla treperi. Tama se skuplja. Demoni se počinju komešati.
|
|
Broj 3 Jesen 2000. |
|
|
|
|
|
|
|
|
