Broj 3

Jesen 2000.


Dvije decenije svemirskog užasa
Pavle Valerjev

Alieni u virtualnom ludilu
Raul Jereb


DVIJE DECENIJE SVEMIRSKOG UŽASA

Pavle Valerjev

Alien (tuđinac) zasigurno je jedan od najoriginalnijih i najopasnijih nezemaljskih organizama u povijesti SF filma. Stoga nije ni čudo da se, kako to već biva, u brojnoj SF B-produkciji može naići na mnoštvo njegovih plagijata uslijed nedovoljne kreativnosti Hollywoodskih producenata. Ipak, postoji i odličan indirekni utjecaj ovog dizajna (npr. Zergovi u igri Starcraft i kukci u filmu Starship Troopers).

Autor ovog bića je kultni švicarski slikar Max Giger kojemu je Ridley Scott, redatelj filma Alien (Tuđinac, Osmi putnik) - prvog u serijalu - dao da osmisli i dizajnira svemirsko čudovište. Svakome tko je imalo upućen u Gigerov opus jasno je da je on bio prava osoba za tako nešto. One koji nisu upoznati sa stvaralaštvom navedenog umjetnika upućujem da pogledaju njegove radove na Webu, kako bi uživali u genijalnoj bizarnosti njegovih djela. Izvrsni prvi dio serijala snimljen je 1979. Sedmeročlana posada teretnog svemirskog broda za prijevoz rudače - "Nostromo" biva žrtvom tuđinskog bića kojim se zarazi jedan od članova posade. Okrutnu stvarnost čini i pozadina priče. Naime, na Zemlji vlada cyberpunkerska klima, u smislu da multinacionalni (tj. multiplanetarni) korporacijski divovi vladaju sudbinama pojedinaca. Za jednu takvu kompaniju, Weyland-Yutani, radi i posada "Nostroma". Kako se kompanija bavi svime: rudarenjem po svemiru, teraformiranjem i koloniziranjem planeta, proizvodnjom energetskih postrojenja, svih vrsta konvencionalnog i nekonvencionalnog oružja, računala, umjetne inteligencije i androida, tako ima i veliki interes da se domogne opasnih tuđinskih vrsta koje bi iskoristila u vojne svrhe. Taj kompanijin interes je dovoljno jak da ljudski životi imaju vrlo nisku cijenu. Jedina preživljava pilotkinja Ripley, čija se daljnja sudbina prati i u nastavcima.

Nastavak (Aliens) je snimljen 1986. pod redateljskom palicom Jamesa Camerona. Nastavak je izvrstan, u igru ulaze kolonijalni marinci, kompanijini plaćenici koji se sukobljavaju s čitavom hordom ovih ksenomorfa te doživljavaju pravi pokolj. U filmu se pojavljuje i alien queen, nakazna matica koja liježe alienska jaja. Ovog puta kompanijin negativac nije android, već ljudski službenik.

Treći dio serijala (Alien 3) je snimljen 1992. Režirao ga je David Fincher. Premda nije bio toliko uspješan kao prethodna dva, ovaj film je zanimljiv zbog okoline u kojoj se dešava - kažnjenička kolonija s opakim psihopatima koji su ujedno postali i vjerski fanatici neke apokaliptičke sekte kršćanstva. Nadalje, to se prvi put pojavljuje tzv. pet hybrid (alien koji se parazitski razvio u psu). U dramatičnoj konačnici, Ripley svjesna da je zaražena parazitom koji će se razviti u aliensku kraljicu, baca se u rastopljeni metal radije nego da opasni organizam dođe u ruke Weyland-Yutanija.

Konačno Jean - Pierre Jeunet 1997. snima četvrti nastavak u kojemu do izražaja dolaze suvremene dvojbe u vezi s kloniranjem. Naime, iz pronađenih Ripleyenih stanica zaraženih alienskom DNA, znanstvenici razvijaju klonove koji su mješavina (u većoj ili manjoj mjeri) ljudi i aliena. Dakako, da takvi eksperimenti rezultiraju vrlo pogibeljno po ljude.

Alieni su kao vrsta, čini mi se, dizajnirani tako da u sebi utjelovljuju sve primitivne ljudske strahove. Velik, jak, brz, ljigav, kolje i trga svojim oštrim pandžama, zubima, jezikom ili repom u djeliću sekunde, bez oklijevanja i milosti. Ili još gore, otima žrtve kako bi zarazio ljudski organizam gadnim parazitom (priljepljuje se na lice i gura larvu u dušnik) koji je sastavni dio njegovog reprodukcijskog ciklusa. Vreba u mraku, šulja se klaustrofobičnim tunelima, nečujan i nevidljiv, gradi legla, ispušta gadne zvukove, slini, ne vide mu se oči, naoružan je jezikom na kojem se nalazi još jedna čeljust i kojim je sposoban progristi bilo koji dio tijela žrtve. Kao sastavni dio metabolizma (nešto kao krv) ima izuzetno jako kiselinu.

Osim toga, kao organizam je gotovo savršeno prilagodljiv na razne okoliše i žrtve – nosioce parazita. Stoga ih je nemoguće kontrolirati.

Životni ciklus ovog bića sastoji se od četiri faze:

Osim klasičnog alien warriora, tu je i alien queen, opaka matica koja liježe jaja u leglu. Nije sasvim jasno kako ona nastaje. Čini se da pri tome ulogu ima prisustvo tzv. kraljevske želatine. Leglo čuva neka vrsta kraljevske garde (tzv. pretorijanci) oni su nalik klasičnim alienima, ali su nešto veći i brži.

Alieni su u stvari savršeni paraziti kojima je jedini cilj da opstanu kao vrsta. Gotovo savršeno su prilagodljivi najrazličitijim okolinama i žrtvama – nositeljima. Kako je to moguće s biološkog gledišta? Postoji slijedeća "teorija". Zove se teorija genetskog refleksa. Alienska DNA ponaša se, na neki način, poput inteligentnog stroja. U stanju je prepoznati određene obrasce u nositeljevoj DNA, kopira ih i modificira pri izgradnji vlastitog organizma. Na taj način je novi organizam već prilagođen (metabolički) na uvjete nove okoline. Stoga, svaki od aliena nosi i neke temeljne karakteristike svoga nositelja. Tako osim ljudskih hibrida imamo i hibrid s psom, a u CCG i kompjutorskim igrama Aliens vs Predator, pojavljuje se i vrlo opasni hibrid aliena i predatora. Radi se, naime o predatoru iz istoimenog SF filma.

Je li uopće biološki moguće da evoluira vrsta poput aliena. Ako da - kako? O ovome se može nagađati (kod evolucije značajnu ulogu igra i slučajnost), no postoji i teorija o nastanku aliena. Sjećate se sumnjivog leša povećeg svemirca (onaj sa surlom) i njegovog svemirskog broda punog alienskih jaja koji pronalazi posada "Nostroma" u prvom dijelu serijala? Smatra se da su ti svemirci (mislim i oni su alieni, ali da ih se razlikuje od the ALIENA) opasni pripadnici visokonapredovale tehničke civilizacije koja je genetički stvorila aliene za vlastite potrebe, ali su im se, kao i svima, izmakli kontroli.

Ono što je meni najbolje od svega, je da ova objašnjenja ne postoje službeno, u filmovima (tu i tamo se nešto malo naznači), već se šire kao neka vrsta glasina. Ne znam jeste li primijetili da većina SF filmova prestaje biti dobra kad se počne previše toga "stručno" objašnjavati. To redovito vodi ka glupim objašnjenjima. Kod ovog serijala, to je majstorski izbjegnuto, a dodatne informacije tu i tamo se nađu u stripovima, igrama i na Internetu među zagriženim fanovima. Na taj način, Alieni su postali među fanovima kultna pojava i ostalo je dovoljno prostora za maštu koja može stvarati nevjerojatne zaplete.


Alieni u virtualnom ludilu

Raul Jereb

Pošto su jedna od tema u ovom broju i Alieni, našli smo zanimljivim upoznati čitateljstvo i sa nekim popratnim pojavama, koje su slijedile nakon uspjeha drugog filma iz serijala o Alienu.

Naime, 1987. snimljen je film "Predator", sa A. Schwartzenegerom u gl. ulozi, koji je također doživio veliki uspjeh (dovoljno velik da dobije i nastavak par godina kasnije), te se nakon pojave čitave jedne subkulture (slike, crtani filmovi, fun clubovi, igračke, igre, makete, internet stranice, i naročito stripovi ) bazirane na tim filmovima, tvrtka 20th Century Fox odlučuje napravit novi korak, a to je financiranje izrade kompjuterske igre iz svijeta nemilih vanzemaljaca i još nemilijih ljudi.

Rezultat je igra iz 1997. Alien Vs Predator. I što reći o igri?? Pun pogodak. Ovdje definitivno može proći jedna stara izreka- "tko je ne zna, skupo bi je platio", ali i možemo dodati i nastavak- "tko je upozna, dat će za nju sve što ima". Da, da. Kad sam ja pogledao film u kinu (bilo je to tamo negdje '87. ja u 7. razredu) pa kad sam sa ekipom počeo brijati po scenama iz filma, ostali klinci bi još vikali "JURIŠ PARTIZANI", a mi bi rekli "LEC ROK" i počeli imitirati one zvukove pulse- rifflea, i smartgunova a svi nas gledali iz kosa...

E, taj filing imate u igri. Ali krenimo redom.

Igra dolazi na 2CD-a. Jedan CD sadrži podatke i samu igru, dok je drugi CD u audio formatu i na njemu se nalazi samo glazba. Glazba je izvanredno pogođena i u potpunosti dočarava atmosferu i prati sve napete trenutke na koje nailazite. Uz to, nakon igranja možete isti CD ubaciti u liniju i "opuštati" se uz muziku iz AvP.

Sama igra se u potpunosti instalira na HDD i za vrijeme igranja nije potrebno više ubacivati data CD, znači samo onaj sa glazbom i to po želji. Od samog pokretanja igra je vrlo napeta, intro je kratak, ali vas odmah unese u atmosferu. I tada je sve na igraču a to je i najveća vrijednost igre što je možete igrati kao jedan o tri karaktera: Kolonijalni marinac, Alien ili Predator.

Svaki karakter donosi svoj kratki uvod, svoja pravila igre i krajnji cilj. Pošto je filmsko platno podjelilo sa nama gledišta i Marinaca i Predatora, svih vjerovatno zanima kako na svijet gleda jedan Alien. Otprilike ovako…

Prije svega sami ste, nema čoporativnog gonjenja (bar ne u single player modu), oko vas je sve nekako iskrivljeno kao da gledate kroz riblje oko. Možete mahati kandžama, možete vitlati i repom, i gle, možete se verati po zidovima, čak i po stropu. Otkrit ćete da ste fantastično brzi i da imate olimpijski skok. To je zato što ne možete koristiti ama baš nikakvo oružje, ili oklope. I tada krećete u istraživanje, i naiđete na meso. Onda kombinacijom navedenog, to meso zabijete i uz malo sreće meso ne zabije vas. Ako do toga ipak dođe krećete iz početka. U ovoj igri nema mogućnosti snimanja pozicije (s patchom koji si možete skinuti, možete se snimiti do 3 puta po levelu. Dakle, uz malo vježbe ipak ćete naučiti preživljavati. U slučaju da ste ranjeni, lijek je svugdje oko vas. Treba mu samo pažljivo naciljati glavu (smjestiti u sredinu ekrana) i tada se pojavljuju vaše čeljusti te ugrizom riješite ukusan mozak, a vama energija poraste. I to je to. Good hunting!

Marinac je stara priča. Vas je neko ni krivog ni dužnog poslao na zadatak. Dao vam je nekakav oklop, dao vam je pušku, nešto malo!!! metaka i još manje granata. I zapovijed glasi "dođi tamo i tamo, za toliko i toliko". A ti što ćeš nego zapovjedi slušat. A to nije sve. Putem ćeš sretati omiljelog si zapovjednika kako preko terminala, sa sigurne pozicije prijeti i viče jer kasniš, i upozorava da ima nekakvo čudno očitovanje "tamo dolje". I kreneš kroz nekakav mračni hodnik. Tvoja pingalica (motion scaner) pinga i registrira svaka vrata, svaki flare, svakog Aliena... Alien, gdje, pucaj, ne granatu, gdje, gore, iza, iza, iza, aaaaaaahhhahhahaaaaa.... Ako ovo igrate u kasnim noćnim satima, ovo je trenutak za prekid, jer poslije više nećete moći zaspati. Naime, napeto je od samog početka, i nema predaha. U onom trenutku kada oko vas nema neprijatelja pingalica ga pokazuje, pa ga opet ima, pa pucate, pa mislite da je gotovo i tako kroz šest, kiselo krvavih nivoa. Da ne bude tako strašno, putem ipak naiđete na još municije, malo moćnijeg oružja i lijekova. I na pokojeg Predatora..... Samo za najizdržljivije.

Predator. Dakle ovo je čista simulacija filmski viđenog bića. Predator je velik, jak, ima lijepo i nekonvencionalno oružje. Može gledati u različitim spektrima, te zumirati. Naravno tu je i nazaobilazni "cloacking device". To je i najzanimljiviji dio predatorskog dijela igre. Svojom nevidljivošću zaista je moguće kombinirati razne taktike za napad i obranu. Da ne bude presavršen, predator ima limitiranu energiju koju koristi za sva oružja i ostala pomagala. A kad energije nestane, pokušajte biti brži od metaka. Dobro tu se nalazi i legendarni Vrist blade, ali protiv većih skupina, nije najkorisniji.

Sve u svemu, Alien Vs Predator, pružit će dovoljno zabave i još više adrenalina. U sveukupno 17 misija (Marinci 6, Alieni 5, Predator 6) i još po 5 bonus misija za svaku rasu, čovjek se može napucat' za dovoljan životni period, a sve to u stvarno fantastičnoj atmosferi, koja će vas uvjeriti da je iza vas Bishop ili Newt. Sve potrebno je malo jači Pentium, 3d kartica, i gomilu, ali zaista gomilu živaca.

Broj 3

Jesen 2000.