Povijest istraživanja Marsa
XVIII. st.
1704.
Giancomo Miraldi promatra "bijele mrlje" na polovima, i otkriva da južna kapa nije centrirana na rotacijsko polu.
1719.
Miraldi se (ispravno) pita nisu li "bijele mrlje" polarne kape.
1719.
Mars je u opoziciji, najbliže Zemlji do 2003. Sjaj na nebu izaziva paniku.
1727.
Johnatan Swift u Gulliverovim putovanjima opisuje marsovske mjesece, iako bi to mogla biti samo slučajnost.
"Isto su tako otkrili dvije manje zvijezde, ili satelite, koji kruže oko Marsa, pri čemu je najbliži udaljen od središta Primarnog planeta točno tri vlastita promjera, dok je vanjski udaljen pet promjera; prvi kruži 10 sati, a drugi 21 i pol sat."
1777.-1783.
Sir William Herschel (1738-1822), Britanski Kraljevski Astronom, proučava Mars teleskopom vlastite izrade. Herschel je vjerovao da su svi planeti nastanjeni i da postoje inteligentna bića koja žive na hladnim područjima ispod površine Sunca.
1784.
U Herschelovom radu O značajnom opažanju polarnih područja na Marsu, inklinaciji njegovih osi, položaju polova i sferoidalnoj figuri; s nekoliko naznaka o stvarnom promjeru i atmosferi, koji tvrdi da je osni pomak 30deg; (stvarna je vrijednost 25°19´). Herschel je krivo pretpostavio da su tamna područja Marsa oceani, a svjetlija kopno. Kada su dvije blijede zvijezde prošle pokraj Marsa bez promjene sjaja, Herschel je ispravno zaključio na tanušnu atmosferu. Pretpostavljao je da marsovski stanovnici
"vjerojatno uživaju stanje slično našem".
