Mars Polar Lander

Datum lansiranja: 3. siječnja 1999. Pogonska raketa: Boeing Delta II 7425 Masa u orbiti: 576kg Napajanje: sunčevi paneli cca. 200W

Misija Mars Polar Lander vjerojatno je najbolniji fijasko koji je NASA pretrpjela u posljednje vrijeme. No, čini se kako negativni medijski publicitet koji je neuspjeh pokupio, ima i svojih dobrih strana. Zanimanje za Mars ponovo je naraslo. Odgoda daljnjih projekata bila je neminovna, ali čini se kako je javnost ponovo postala gladna vijesti iz svemira. Jednu takvu mogli smo nedavno čuti ; otkriće vode na povrini Marsa. Tu je i film, i vječna rasprava oko Cydonie ; da li je doista ljudski lik ili samo igra vjetra i erozije?

Mars Polar Lander misija (MPL) započela je u veljači 1994. godine kada je američki Kongres odobrio sredstva. Misijom upravljaju NASAin Ured za svemirske znanosti pri Institutu tehnologije u Californiji i Laboratorij za mlazni pogon (JPL). Procjena trokova bila je 191.3 milijuna US$, to je gotovo 2/3 trokova Pathfinder misije.
Do listopada 1995. odabrani su svi instrumenti, kao i mjesto sputanja. Znanstveni projekti dobili su i znanstvenike voditelje. Do siječnja 1994. nanovo se razmotrilo dizajn letjelice, da bi se u razdoblju od kolovoza 1997. do rujna 1998. konačno obavilo sastavljanje i testiranje sonde. U razdoblju od kolovoza 1998. do siječnja 1999. MPL je integriran s pogonskom raketom.
Stvari su manje-vie tekle pristojno do listopada 1999. kada su se greke počele nizati jedna za drugom.

Ljudski faktor

Ljudska greka tj. pretvorba engleskih jedinica u metrički sustav kriva je za unitenje sonde "Mars Climate Orbiter". Veliki gaf prouzročio je da letjelica doleti preblizu Marsa te padne na njega ili izgori u atmosferi koju je trebalo istraivati. Letjelica je uspjeno preletjela 670 milijuna kilometara od Zemlje tijekom devet mjeseci i nestala ba kad je trebala početi kruiti oko Marsa 23. rujna.
Stručnjaci NASA-inog Laboratorija za mlazni pogon, zaduenog za sve svemirske sonde, objavili su da je pogrijeila tvrtka Lockheed Martin Astronautics koja je načinila Mars Climate Orbiter, unijevi u kompjutor iznose ubrzanja u funtama, umjesto u Newtonima. Naime, zbog greke sonda je dola na samo 57km od povrine Marsa umjesto 160km. Taj podatak je izračunat na osnovu kretanja letjelice prije nego to je izgubljena veza. Veza je izgubljena kada se letjelica nala iza Marsa, no kada se trebala pojaviti na drugoj strani nikad se vie nije javila pa se po proračunima vidjelo da je ula previe gusto u atmosferu umjesto da ju je okrznula.
Ovaj fijasko već se prozvao jedinstvenom grekom u povijesti istraivanja svemira. Letjelica je trebala sluiti kao repetitor satelit kada je letjelica Mars Polar Lander trebala početi sa svojim programom 3. prosinca 1999. No, sada će funkciju repetitora morati vriti letjelica Mars Global Surveyor koja je već u orbiti oko Marsa.
Mars Climate Orbiter je trebao u dvije nae godine istraivati Marsovu atmosferu i klimu tj. to je trebao biti prvi meteoroloki Marsov satelit.
Lockheedovi dunosnici sada grozničavo provjeravaju ugovor kako bi provjerili koje je jedinice NASA zahtijevala. Naime, NASA tvrdi da su sve sonde do sada programirane u SI jedinicama.
Mars Pathfinder je dokazao u 1997. da sloena i teka planetarna misija, koja operira sa relativno skromnim budetom, moe biti spektakularan uspjeh. Ali Mars je do sada doivio mnotvo misija - i američkih i ruskih - koje su u proteklim godinama odbijale uspjeti. Tako napetost raste unutar operativnog tima izazvana sa nekoliko čimbenika i povezanih sa time to se događalo u prolosti, a posebito sa nedavnim neuspjehom Mars Climate Orbiterom. Tako barem kae Richard Cook, koordinator svemirskih operacija u JPL. "Ljudi ele da im se vrati onaj stari osjećaj kada su znali da u biti moemo ostvariti sve."

Vremenski raspored

Ovo je pregled situacije onoga to bi se trebalo dogoditi po izjavi NASAe i Associated Pressa:

2. prosinca, letjelica će ući u finalnu putanju korigirajući manevre povezane sa pripremom za slijetanje slijedećeg dana.
Otprilike u 14:30 EST 03. prosinca, dio za slijetanje će se odvojiti od matičnog dijela letjelice i počet će sa navigacijom prema Marsovoj povrini.
4 minute i 33 sekunde prije slijetanja, Lander će ulaziti u Marsovu atmosferu sa brzinom od 15,200 milja na sat. Toplina će se povećati na vie od 3000 stupnjeva Celziusa. Sila pri ubrzanju bit će 12 G.
Dvije minute prije slijetanje, otvorit će se padobran, a Lander će tada biti 4.5 milja iznad povrine.
Jednu minutu i 50 sekundi prije slijetanja, donja kamera na Landeru će početi snimati slijetanje. Deset sekundi kasnije, Landerove tri noice će se izvući van a radar će početi voditi letjelicu prema povrini. U navođenju ka slijetanju brzina će biti oko 9 km/h.
Slijetanje bi se trebalo dogoditi oko 15:00 EST.
37 minuta kasnije, Landerove prve komunikacije sa povrine se očekuje. Prva telemetrija će prenijeti status Landera skupno sa meteorolokim podacima i vjerojatno i sa slikama.
Slijedećeg dana, 04. prosinca, znanstveni rad bi trebao početi kada Lander počne uzimati uzorke tla sa svojom robotskom rukom. Nakon toga počet će analiza kako bi se pronali mogući dokazi o vodi i drugim kemikalijama. Ostali instrumenti će mjeriti dnevne i sezonske promjene u atmosferi, a mikrofon će snimati zvukove Landerova okolia.
90-dnevna misija Polar Landera odvijat će se tijekom ljeta na junoj hemisferi Marsa. Lander će biti toliko isturen na jugu da Sunce tamo neće zaći sve do 01. oujka 2000. Ubrzo nakon tog nadnevka, kako se Sunce bude povlačilo sjeverno, Landerovi solarni paneli će prestajati u generiranju dovoljne energije i misija će tako skončati.
Orbitalna postaja također posjeduje i dvije male sonde koje se zajedno zovu Deep Space 2. Te sonde će se odvojiti od orbitalne postaje taman ispred Landera i jurit će urno prema povrini bez spasonosnog padobrana. titi ih samo toplotni tit od sagorijevanja u atmosferi, a svaka od sondi će udariti u tlo sa brzinom većom od 400 milja na sat. Ako preive sonde će početi sa radio komunikacijom. Prva zadaća dvije sonde je da testiraju moguće dizajne mikro-sondi u budućnosti koji bi mogli biti u uporabi. Ako te sonde preive po planu, one će isto traiti znakove vode ispod Marsove povrine.

Umjetna inteligencija za Mars

Sve to ukazuje na velike rizike u robotskim Mars misijama. Jednom kada počne sekvenca slijetanja, tada se letjelica mora uzdati samo u sebe. Nema nikakvog načina za znanstvenika nazad na Zemlji da znaju bilo to vie vezano za to gdje letjelica ide od onoga za to je programirana prije slijetanja. Oni ne mogu reći da je povrina slijetanja ravna i pogodna ili pak ima smrtonosnu konfiguraciju za letjelicu. Pa čak i kada bi znali, ne bi bilo vremena na distanci Zemlja-Mars da poalju bilo kakve instrukcije na vrijeme prije slijetanja.
Moguće je naravno zamisliti nivo umjetne inteligencije unutar robotskih landera koji bi mogli detektirati, identificirati i učinkovito odgovoriti na potencijalne probleme. Međutim, letjelice tako pametne neće se ostvariti jo skoro s obzirom na NASAin budet.
Najgori zaključak ovoga neuspjeha je tako bolan da ga u biti nitko ne eli izreći glasno. Ali on eksplodira u lice svima: "Koliko će ovo unazaditi planirane projekte slanja čovjeka na Mars u budućnosti?"
Mars Polar Lander je bio specijalno dizajniran da trai vodu ispod Marsove povrine. Pronalazak vode - kao to su mnogi znanstvenici očekivali ; povećao bi mogućnost, koja je u porastu, da je Mars jednom imao - a moda jo uvijek i ima - neku vrstu ivota. Misije na Marsu ele razrijeiti jednom za svagda pitanje oko toga da li je ivot unikatan na Zemlji ili nije. Za sve u NASAinom Mars programu to pitanje je već i iznimno smijeno i svi vjeruju u to da je ivot normalna stvar u svemiru. Ali dokaz nije u rukama. A svaki neuspjeh znači godina rada i godine novog posla prije nego to se moe slijedeći progres ostvariti.

Astronomsko astronautičko drutvo - Zadar